„Ne oporavljamo se od smrti voljene osobe, nego se nanovo izmišljamo.“ Svatko se na svoj način nosi sa gubitkom, kažu. Ipak neki su dijelovi načina isti ili slični. Treba naučiti živjeti ispočetka. Smiješno, kao da do tada već nisi imao život. Šetati bez njega, slaviti blagdane i rođendane, obiteljska okupljanja na koja neće doći. Jako …
Category Archives: Uncategorized
Zvati će se Andrija
Naš maleni i prekrasni imenjak je otišao. Njegovoj mami rekli su kako je srce preslabo. Opet su pogriješili. Oni kojima smo se usudili dati u ruke svoje sve. I nismo imali nekog izbora.Htjela sam i otipkala jedan malo pozitivniji tekst o šačici medicinskog osoblja koje je bilo oaza u teškim danima.Ali… Mora da ima nešto …
Etiketa
Ljudi vole etikete, deklaracije, u dućanima, na drugim da znaju tko je i kakav, na odjeći da vide sastav, hrani jer nije svejedno odakle je, … Lako se lijepe, teško skidaju. U ulici, na poslu, bilo gdje, brzo se sazna. Nije da skrivam. Imam sina na kojeg sam ponosna ali ga ne mogu pokazati pa …
Crni umor
Nikad nisam voljela sprovodnu crninu. Postajući veća i svjesnija običavala sam nositi bijelu košulju kao znak nade u vječnost bez obzira na pokojnikovu dob. Zadnjih mjeseci je crno baš kao sprovodna odjeća. Dođe mi da zamahnem bijelom zastavom i predam što god da se ima predati. Bude ponekad tako. Crni umor. Umor od života bez …
NAĐENO – IZGUBLJENO
Pronađeni, pa izgubljeni. Skroz naopako. Baš sve. Nerazumljivo. Mama Andrijinog nebeskog prijatelja je rekla pravu riječ: opustošeno. Pronašao nas je, od svih na svijetu, baš nas. S njim su došli odgovori na sva pitanja, smisao i punina životnih praznina. Jedan pogled na njega i sva dugogodišnja razbijanja glavom riješena u tren. Sve razjašnjeno. Ono bitno. …
Nevolja nikada ne dolazi sama
Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način. Tolstoj Blog je započeo kao vapaj nemoći u svakodnevnom životu s ljudima koji su olako prelazili preko svega, dijelom društva koje često ne preispituje svoje osjećaje i mišljenja nego nastavlja uvriježeno ponašanje ne videći stvarnog čovjeka pred sobom. Da, …
Novo mjerilo
Čovjek je podložan promjenama. Neke su nepovratne. Neki događaji, sjećanja, doživljaji su nezaboravni. Ostaju duboko u nama i onda kada pamćenje pobrka lončiće. Smrt je jedna od tih. Andrija nije umro mirno i spokojno, onako filmski. Stvarnost je surovija. Patio je. Borio se za svaki udah. U našem naručju. Bolio ga je naš dodir, sve …
Vrijeme
Vrijeme i posao Koja su mjerila životnosti života? Izgleda da zadovoljavamo nepisane kriterije. Prvi i osnovni je povratak na posao. Dimni signal da je sve u redu. Više sam puta čula pitanje radiš li? nego kako si?. Ozareni izraz lica osobe koja dobije potvrdan odgovor omogućava naš daljnji razgovor ili prekida započeti ukoliko je odgovor …
Draga mama
Draga mama, pišem ti s nadom da ćeš razumjeti. Gdje si? Kako prolaze dani? Živiš li bez svoje/g malene/og? Božić je. Slavimo rođenje maloga Boga. U surovoj štalici blaženo spava u naručju majke. Gledajući ga, nitko ne primjećuje grubu stvarnost hladne i smrdljive štale. Tu je, ništa drugo nije važno. Zajedno su. Što ti …
KRIVNJA
Krivnja Što s njom? Tu je. Od samog početka. I nakon kraja. Ne kao faza tugovanja, kao posljedica, već ljepljivi pratilac težine u prsima. Otkriva dno i uzburkava nakupljeni mulj. Realna i nerealna, nametnuta i očita s velikim – što bi bilo da sam…? Smrt ne ostavlja izbor, ne nudi ALI. Jesam li sve učinila? …
poslije 